Malo ljudi zna da je uobičajeni naziv za sve sorte rajčice danas popularne - kečap u početku nije podrazumijevao prisutnost rajčice u njemu. A rodno mjesto začina s ovim imenom je Kina.
Odaberite svoj recept
Ako izričemo kečap, u kojem voćni pire krumpir čini veliki udio, tada treba kritizirati i proizvod od čisto rajčice. Doista, jedan od najpopularnijih modernih prehrambenih proizvoda - kečap je izvorno bio umak od morskih plodova i soli.
Je li kečap izum Kineza ili Maležana?
Znanstvenici tvrde da engleski jezik, koji danas zauzima vodeće mjesto kao sredstvo međunarodne komunikacije, zapravo uključuje više od 500 drugih jezika. Uglavnom je ta zbrka nastala kao rezultat trgovine i pokušaja Britanaca da prošire svoj teritorijalni posjed. Poznato je da je u srednjem vijeku malezijski tržišni jezik - pidgin bio općenito prihvaćen u istočnoj Indiji i na jugozapadu Malezije.
Trgovci iz zapadne Europe na bilo koji način pokušali su se probiti tamo, jer su mnogi začini, uključujući i crni papar, ekvivalentni međunarodnoj valuti. Najprije Arapi, Nizozemci, Portugalci, a zatim, u XVIII. Stoljeću, i Britanci su namjerno lišili indijske trgovce njihovim „sitnicama“. Posjed Velike Britanije postao je nekoliko otoka, među kojima su bili Singapur i Penang. Stoga nije iznenađujuće da mnoge riječi malajskog jezika nisu ušle izravno na engleski, već kroz nizozemski i portugalski jezik.
Lingvisti se slažu da je engleski kečap derivat malajskog kečapa, koji je, najvjerojatnije, posuđen iz kineskog dijalekta, jer na području moderne Malezije postoji mnogo etničkih skupina koje govore kineski. Je li teško utvrditi je li kečap Britancima iz Malezije ili iz Kine, na čijem je području također pokušana britanska Istočnoindijska kompanija, stvorena 1600. godine. Ali činjenica da Kinezi već tisućljećima prave umak zvan koe-chiap ili koe-tsiap apsolutna je istina.
Prvi dio ove složene kombinacije prevodi se kao "losos ili losos" (drugim riječima, riba), a drugi - slani luk. U drevnom receptu iz 554. godine nisu navedeni nikakvi začini osim soli. Za pripremu ribljeg umaka preporučuje se uzimanje čak i same ribe, već njezinih unutrašnjosti: crijeva, mjehura žute ribe (murva, morski pas). Oprani sastojci moraju se soliti i ostaviti u dobro zatvorenoj posudi 20 dana na suncu.U hladnoj sezoni kuhanje je trajalo tri puta više vremena.